Usporedno s galopirajućim egzodusom dizajnersko-komunikacijskih rješenja na raznorazne ekrane koje posvuda nosimo i ugrađujemo, dizajn u stvarnom svijetu opravdano doživljava kvalitetnu revalorizaciju kao alat za funkcionalno razumijevanje prostora ali i za stvaranje jedinstvenih iskustava u njemu. Dizajn prostornih grafika i iskustava u širem smislu (eng. EGD – Environmental Graphic Design ili u novijim inkarnacijama Experiential Graphic Design) te njegove poddiscipline oblikovanja oznaka i smjerokaza za snalaženje u prostoru (eng. signage and wayfinding ili ispravnije rečeno wayshowing), interpretacije sadržaja te brandiranja u prostoru (eng. placemaking) donose uzbudljive mogućnosti prožimanja samog subjekta (lokacije, arhitektonskog kompleksa, baštine i sl.) s njegovom pričom – bilo iz aspekta povijesti, nekog fenomena ili narativa branda.

Hrvatske prilike

U Hrvatskoj danas ove bi mogućnosti mogle i trebale biti prepoznate kao velika prilika za nadogradnju doživljaja prekrasnih prirodnih lokaliteta i materijalne baštine, kao i za podizanje opće razine vizualnih komunikacija u urbanim sredinama. Prostorne grafike i iskustva možemo shvatiti kao dodatne slojeve u percepciji određenih prostora koji, ako su kvalitetno oblikovani, rezultiraju višom općom vizualnom kulturom, boljom turističkom promocijom, jednostavnijim korištenjem prostora, ugodnijim životom.

Upravo ta naizgledna dihotomija funkcionalnosti i narativa koji stvara jedinstveno iskustvo posjete nekog prostora često dovodi bilo do nefunkcionalnih sustava ili do sustava neintegriranih u okoliš i naslijeđe prostora. S obzirom na vrlo specifične zakonitosti oblikovanja prostornih grafika najčešće nije niti najbolja ideja kruto primjenjivati vizualne standarde branda kao niti prakse dizajna za druge medije. Korisna i zanimljiva razmatranja na ovom tragu iznio je Nikola Radeljković na primjeru nedavnog cjelokupnog grafičkog redizajna Parkova Hrvatske.

U praksi, oblikovni zahtjevi dodatno se kompliciraju ako se radi o zaštićenim lokalitetima jer se s pravom trebaju uvažiti mišljenja konzervatora i stručnjaka za kulturnu i prirodnu baštinu, o lokalitetima sa specifičnim vremenskim uvjetima (udari jakog vjetra, opasnost od požara, sol i vlaga), o pozicijama oznaka uz prometnice, gdje je sigurnost primarna a čitljivost uvjetovana brzinom, te o prostorima u kojima će posjetitelji pripadati određenim skupinama sa specifičnim potrebama (invalidi, slijepi ili gluhi posjetitelji) ili obrascima ponašanja (djeca). Profil posjetitelja naročito je važan u svakoj domeni dizajna korisničkog iskustva (eng. UX – user experience), kako u digitalnim medijima tako i u stvarnim prostorima, jer prema njemu možemo formirati moguće i željene scenarije korištenja kako bi ishod bio očekivan i lako dohvatljiv a iskustvo korištenja imerzivno i inspirativno.

Iz našeg iskustva

U posljednje četiri godine zajedno sa sjajnim timom sastavljenim od muzeologa, interpretatora, arhitekata, programera i dizajnera imali smo priliku raditi na projektu revitalizacije dvadeset frankopanskih kaštela i sakralnih objekata i njihovoj prezentaciji u obliku Kulturno-turističke rute Putovima Frankopana. Ovakav cjeloviti i kompleksan kulturni projekt rijetko se susreće na našim prostorima – osim obnove samih kaštela te povezivanja dvadeset partnerskih lokacija u jedinstvenu rutu s jakom i prepoznatljivom pričom i interpretacijskim planom, projektom je realiziran i cjeloviti vizualni sustav, od vizualnog identiteta do uređenja jednog posjetiteljskog i osam interpretacijskih centara, zajedno s pratećim izložbenim dizajnom, ilustracijama, dizajnom i produkcijom multimedijskih i mobilnih aplikacija, promotivnim materijalima itd.

Prošle godine naš dio zadatka kulminirao je oblikovanjem sustava signalizacije za svih dvadeset lokacija na ruti. Idejno rješenje obuhvaćalo je prometnu signalizaciju na regionalnim i lokalnim cestama; interpretacijsku signalizaciju u formi “pina” koji označava dolazak na destinaciju, totema koji interpretira priču o lokalitetu i orijentira posjetitelja te “kamena” koji pričaju priču u kontekstu okoliša; pješačke oznake za lokacije do kojih se ne može automobilom; te sustav funkcijskih oznaka za implementaciju u samim kaštelima. Ovako kompleksan sustav koji se primijenjuje na raznolikim prirodnim i povijesnim lokacijama od Krka do Gorskog kotara donio je nekoliko ključnih izazova.

Jedan od njih bio je kako kvalitetno standardizirati različite signalizacijske tipologije. Primjerice, prometna signalizacija je u potpunosti regulirana Zakonom o sigurnosti prometa na cestama, Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama te Pravilnikom o turističkoj i ostaloj signalizaciji na cestama a prometni elaborat mora dobiti prethodno odobrenje nadležnih cestovnih uprava za implementaciju. Predviđene boje, veličine i vrste pisma, ikone i ilustracije određene su Pravilnikom, no nažalost nedovoljno detaljno i prilično neprofesionalno – niti su boje precizne definirane, niti su pisma i ikone objedinjeni i dostupni za korištenje. Također, ne postoji centralna baza svih postavljenih oznaka a u relaciji s njima se moraju postavljati nove. U praksi postoji određen zrakoprazan prostor za interpretaciju naputaka i oko oblikovanja i oko pozicioniranja oznaka — pravo je čudo da trenutne cestovne oznake djeluju donekle ujednačeno. Sve ovo značilo je da moramo uzeti u obzir sve te parametre kako bismo ispoštovali propise i napravili sigurne i funkcionalne smjerokaze a opet ujednačeno i prepoznatljivo prezentirali lokacije kao dio Rute, verbalno i vizualno.

Projekt s tako mnogo partnera nosi i izazov usklađivanja vizija, postojećih inicijativa i već postavljenih sustava (na primjer pješačkih, postavljenih u sklopu nekih drugih ruta ili u nadležnosti drugih autoriteta). Za interpretacijske i funkcijske oznake, budući da se nalaze uz same kaštele, usko smo surađivali s konzervatorima kako bismo maksimalno zadržali integritet baštinskih lokaliteta u smislu forme, dimenzije, materijala, boja, obrade partera i arheološkog nadzora kao i sa statičarima i izvođačima kako bismo osigurali trajnost, sigurnost i otpornost na jake udare vjetra karakteristične za to područje. U konačnici, dijelom zbog navedenih faktora a dijelom zbog nedostatka povijesne građe, od razrade “pinova” i ”kamena” smo odustali a totemi su izvedeni u dva tipa, prilagođena osjetljivosti pojedinog lokaliteta. Važno je reći i da su interpretacijski sadržaji na totemima osmišljeni kao komplementarni pričama koje se nastavljaju u interpretacijskim centrima, dobrim dijelom kroz multimedijske sadržaje.

Dubrovački Lazareti, na čijem sustavu signalizacije upravo radimo, povijesni su kompleks par excellence. Osim baštinske važnosti i specifičnosti arhitekture, ovdje također nailazimo na čitav niz dionika i subjekata koji djeluju unutar ove buduće kreativne četvrti Dubrovnika. Signalizacijske oznake stoga moraju od početka biti oblikovane u dijalogu s njima i s konzervatorima. Idealna situacija u kojoj je Filburg kao autor vizualnog identiteta Lazareta u prilici dizajnirati i ovu, možda njegovu najvidljiviju manifestaciju, u praksi znači da je potrebno implementaciji identiteta pristupiti mekano, s maksimalnim senzibilitetom za lokaciju, postojeće forme i materijale, te ga nadograditi nekim oblikovnim specifičnostima (u ovom slučaju stiliziranim formama lazaretskih lađa).

U jednostavnijim slučajevima, kao što su bili naši radovi za ShoeBeDo, Blok bar ili The Garden Bar & Kitchen, nedavno nagrađen posebnom nagradom žirija na globalnom natjecanju Hiiibrand, gdje ne postoji toliko logističkih ograničenja niti kompleksnosti i raznolikosti unutar sustava puno je slobodnog prostora za čisti branding u prostoru — ekstenziju priče o brandu u javni prostor i stvaranju znaka u prostoru.

Prema novoj orijentaciji

U svakom slučaju, dizajn prostornih grafika i iskustava nikad nije banalan zadatak. On je svakako multidisciplinaran i potrebno je uključiti čitav raspon suradnika i stručnjaka, ovisno o projektu – od urbanista i arhitekata, preko muzeologa i interpretatora, copywritera, ilustratora, do produkt i grafičkih dizajnera, konzervatora, statičara, izvođača – te prije svega raditi partnerski s investitorima. Konceptu, sadržaju i priči koja se želi komunicirati treba dati primat, s njima započeti i pomoću njih integrirati sve tipologije oznaka kroz upotrebu grafika i odabir hardvera. Ponekad takav pristup iznjedri i potpuno novo rješenje, izmješteno na nove medije, poput našeg starijeg eksperimentalnog projekta Loccie, nagrađenog od strane UK Sign Design Society kao najbolji Digital Wayfinding projekt, koji otvara mogućnosti mijenjanja scenarija, gamifikacije i interakcije s posjetiteljima. Upravo ta kvalitetna interakcija koja garantira pamtljivo iskustvo i olakšava snalaženje u prostoru ono je što svaki dobar sustav signalizacije ima za svoj cilj.

U Hrvatskoj trenutno nema puno primjera kvalitetnih rješenja ovog tipa u javnim prostorima. Grad Zagreb je implementirao prilično dobar sustav označavanja ulica i trgova sjajnih i renomiranih dizajnera i tipografa Nikole Đureka i Damira Bralića ali mu negativan kontrapunkt čine smeđe turističke oznake nepoznatog autora. Privatni i komercijalni kompleksi češće ali ne i uobičajeno prezentiraju oblikovane sustave, poput nekih poslovno-stambenih ili hotelskih kompleksa (Hotel Amarin u Rovinju, Ban centar u Zagrebu i drugi). Velika je prilika da se projektima dizajna prostornih grafika i iskustava pristupi kao strateškim te odabirom kvalificiranih stručnjaka na natječajima realiziraju rješenja koja će podići unikatne, prekrasne lokacije kojih je Hrvatska prepuna kao i svakodnevne prostore na novu razinu korisnosti i doživljaja, za stanovnike jednako kao i posjetitelje.